Dugo je vremena proslo a ja sam ista ko prije.
Volim te vise od svega nista se promjenilo nije.....

Pa sta ako sam te voljela vise od svega, desi se to ponekad svima. Jedva se sjecam vatrenih noci, od svega osta tek malo dima. Pa sta ako sam ti pisala pisma, to rade zaljubljene budale zna se. Kasno sam saznala da se ne smije previse srece krasti za sebe. Pa sta ako sam pila zbog tebe to svaka zena radi sada. Sta sve nisam radila od sebe, trazeci srecu za mene i tebe. Pa sta ako sam plakala zbog tebe, nezna zena suzu kriti al` sad mnogo zalim jer moglo nam je lijepo biti. Ljubila sam jedne usne, govorile su da me vole, srce im povjerovalo, a sada te rijeci bole. Al` mi smo slatke snove snili prema nama losi su bili. Planovi za buducnost bili su nam kao na dlanu, sada vise niceg nema, stvara samo dublju ranu. Nismo mislili na nas, vec na osobe druge, zato mi sada srce puca od tuge. Rastasmo se jednog dana bez rijeci "Zbogom" al` znaj ljubavi jos zelim da sam s tobom. Sa osobom drugom sada provodis dane, nista vise nema kao ranjeno sam lane. Rado bi se nasli i rekli "Oprosti" ali mozda je sada kasno jer dusa mi se sa tugom gosti. Kajanje nas kasno stize moj bol je velika zasto ljubavi nisi sad blize. Ni "Volim te" nisam stigla da kazem a volim te beskrajno, ne zelim sebe da lazem. Zelim da odem da prestanem da mislim na sve ali ne ide ljubavi kada volim te. Sad tugujem i suza se niz obraz sliva " Oprosti mi za sve ljubavi moja ali znaj da ja nisam kriva"!!!!!

Zbog tebe cu umrijeti i ti ces to znati kada shvatis da sam te iskreno i svim srcem voljela tada ces zaplakati, kada te ostave svi na grob ces mi doci pozeljeces da ustanem ali necu moci!!!

Osjecam kako mi se dusa dize i tebi u snove stize, da ti kaze ono, sto ja ziva nikad nisam mogla....Tiho ti sapuce dok slatko spavas ti, da te moje srce nikad nece zaboraviti. Da sam od tuge za tobom napustila zivot svoj, jer nisam nasla rjesenje da zaboravim to. I dok me sanjas ti, reci ce ti dusa moja tiho:"Jedne tuzne noci ona je uplakana zatvorila oci, zazeljela da ti budes sretan kad ona nije bila! Dok je te rijeci izgovarala ona je izdahla..." Kad se ujutru probudis ti i suza na tvom licu sja, znaj da sam te ja samo iskreno voljela. Jednog dana kada cujes zvuke zvona znaces da me vise nema, a kada svi s mog groba odu, ti dodji i tiho se pomoli, jer tu lezi srce koje te i mrtvo VOLI!!!!!

Tesko je gledati u buducnost, ocima punim proslosti....

Jednom, jednom davno su izrecene te rijeci "VOLIM TE NAJVISE NA SVIJETU". Ne tako davno! Sve je isto, samo ti nisi vise moj! Prije tebe voljela sam, ali nikad nijednom nisam rekla da ga volim najvise na svijetu jer te rijeci su bile cuvane za onog pravog! Da, istina mislila sam da si ti taj! Voljela sam te, volim te i voljet cu te zauvijek! Znam da vise nemam prava na tebe, ali sreco nijedan ne moze uzeti tvoje mjesto i Obecavam da nijedan nece cuti rijeci "VOLIM TE NAJVISE NA SVIJETU"...Ne bar s mojih usana. Nisam znala da cu te voljeti ...Ovoliko....A tek toliko dugo! Voljela sam te kao sto nikad niko nije nikog volio, voljela te najiskrenije sto sam mogla i sad je tako.. Ti si bio kralj mojih snova, lopov koji je ukrao moje srce, bol koji je unistio moju dusu.. Da li iko zna kako je kad se izgubi neko koga volis najvise na svijetu?? Svim srcem, dusom, tijelom, svim svojim bicem! Zelis da te Bog uzme vec jednom, pa se pitas sta vise ceka. Jer onako gledajuci ga kako odlazi, vidjela sam i svoj zivot uporedu snjim, jedan kraj drugog. Osoba bez snova je kao riba bez vode, ali kako da sanjam kad su i moji snovi otisli snjim! Slomljena sam, boli me jako, srce lupa snazno, od jakog bola u grudima gusim se, pa kako da se ne gusim on je bio moj zrak. Svaki uzdisaj bio je za njega, svaka suza i smijeh, svaka borba i opstanak! Ne zelim vise da zivim, sta ce mi zivot bez njega. Bog je svjedokda mi je govorio da nijedna nece moci biti kao ja, da sam jedina i da zauvijek cu biti tu u srcu njegovom! Jeli slagao, jesam li mozda jos tu, negdje me krije u dubini duse??.. Dok ovo pisem, suze teku, bol jos jaca! O, Boze zasto sve ovo mi radis? Sta sam Ti skrivila, molim Te reci mi, daj mi znak! Nakon svega toga jos sam tu, bez osmijeha na licu samo suze u ocima i bol u srcu se kriju! Dal je stvarno kraj?, Ko ce ljubiti te usne koje su trebale biti moje, za koje sam se ja dugo borila, sa kojih sam cula milion lazi i opet oprastala, koje su mi nekad govorile da me vole??...Pa zar je moguce da vise nikad nece biti moje!?...A sta je s plavim ocima, mojim najdrazim? Da li su i one proklete? Da i one vise nisu moje!! Zasto? Pa to su one moje plave okice koje su me molile za oprostaj, plakale da opet budem tvoja...A sta je sad? Zar nas je Bog stvarno prokleo....Cekam, cekam da mi se vratis..Cekam te plave oci, ali nema, i dalje cekam, ali nema te...Mrtav nisi ne, ali kao da jesi, jer nema te ..Blizu si mi, jer tu si vjecno u srcu mom i u mislima, ali daleko si......Da s drugim sam krenula jer kako drugcije da te prebolim, ali znam da ni ovako necu ali ipak ostaje nada! Usne mu isto govore opake rijeci kao volim te najvise na svijetu, ne, ne mogu mu reci DA I JA NJEGA jer ti si jedini kojeg sam toliko voljela, to su moje rijeci bili upucene tebi. Ima i lijepe usne, punacke onako bas kao i tvoje, ali tvoje su lagale ali opijale me, njegove me ljube najnjeznije sto mogu! Sudbina mi je dala dva covjeka! Jedan koji voli mene i drugog kojeg volim ja! Da li je to zivot? Da li je to sreca? Ne, Boze ne! On ne zna za moju patnju i kako cesto dok ga ljubim mislim na tebe, i kako u snu ime tvoje govorim i cesto suze lijem! Sjecas se nasih obecanja? Rekla sam zauvijek tvoja sreco i tako je i sada...Tijelom ne! Ali dusom, srcem, mislima sam zauvijek tvoja. Svega toga si kralj, raspolazes kako hoces jer to pripada samo tebi! Pitam se, dali nekad pomislis na mene? Jednom kad budem na samrti zvat cu te, znam da neces doci, ali i tad cu umirati s imenom tvojim na usnama! I pred Bogom cu za svoje grijehe ispastati, ali i tad cu te voljeti! Ti ne shvatas da kad sam rekla da te volim najvise na svijetu to sam bas tako i mislila! Ti ne shvatas da sam bez tebe niko i nista i da ja sam jednom samo voljela i to si bio ti! Evo jos jednu suzu za kraj nesudjena ljubavi...

Uvijek i zauvijek volim te..

Sve je prazno bez tebe,bez tebe nemogu da disem, zaboravila sam da se smijem, to su sada neki cudni grcevi na licu, koji me bole, ali svi oko mene hoce da ih vide. Zar me ne vole? Zasto traze od mene da se ne brinem? Zar ne znaju da si mi ti sve? Znas li ti da si mi ti sve? Jesam li ti to ikada rekla? Ne znam. Samo znam da je tako tesko disati, gledati, buditi se, zaspati. Sve me boli. Mrzim svoje oci, jer te ne vide, mrzim svoje usne, jer ih ne ljubis! MA MRZIM SEBE AKO NISAM TVOJA!!! Nisam ja stvorena da zivim bez tebe. Ti si druga polovina mene...Mislila sam da sam jaka i da mogu sve. Mislila sam da me nista ne moze povrijediti. A onda iznenada, izgubila sam kontrolu nad svojim osjecajima, nad svojim zivotom. Molila sam da napustis moje snove, da napustis moj zivot. I izgubila nadu. U ljubav. Moje srce je vec postalo kameno. Ali sve si pokvario. Nenadano si mi usao pod kozu i natjerao me da ponovno mislim na tebe. Zasto ti je to trebalo? Ne zelim da se vratis ali, sve oko mene nema smisla bez tebe. S tobom je sve drugacije. Ponoc je vec odavno prosla. Sjedim u tami. Oko mene sve kameno i crno. Ima li ista smisla? Slaba sam, slomljena. Nemam vise osjecaja.Lisena sam svake emocije. Pred ocima samo slike prelijepih dana...Odsjaji proslosti. Od mene se odkida komadic po komadic I nestajem dok se stapam sa mrakom...Cekam te tuznih ociju, da se pojavis, makar na tren. Ali nema te...Zora svice i pozdravlja me: Dobro jutro, tugo - pomislih. Kisa ponovno pada, tmurni oblaci me prate u stopu. Sunca za mene vise nema...Sada zasluzujes samo moj prezir i moju mrznju. Ali nista od toga ne osjecam...Zasto?Mislila sam da ce biti lako, jer navikla sam na poraze. Gubila sam bitke i ratove ali sve sam brzo zaboravljala. Bili su mi potrebni samo sati. Ovu bitku ne mogu da prezelim. Iz dana u dan, kako prolazi vrijeme, sve vise vjerujem da ovo nije trebalo zavrsiti kako jeste. Tako iznenada. Zasto smo toliko rijeci presutili?Bio si drugaciji od svih. Poseban za mene. Budio si u meni sto niko prije nije mogao da dokuci. Nakon dugo vremena, stavio si osmjeh na moje lice i ja sam bila sretna. Privlacio si me svim svojim bicem. Bio si tu dovoljno da mi ne nedostajes, dovoljno da mi ne dosadis. Kako je glupo - ali nedostaje mi osmjeh, lice, lazi, i sve one male sitnice moje su bile tako lijepe. Otisao si. Pustila sam te, jer sam morala....Bila sam tu za tebe kada je bilo najpotrebnije. U bilo kojem trenutku si mogao racunati na mene, ja na tebe. Trudila sam se. Branim te pred ljudima kada govore ruzno o tebi, kako god znam. A ti to ne zasluzujes. Vjerovala sam u svaku laz, u svaku istinu. Kao i uvijek, oprastam, jer drugacije ne znam. Presla sam preko bolnih rijeci, neoprostivih postupaka koji su me jako boljeli. Presla sam, jer ne vidim poentu u tome da te proklinjem i da budem ljuta. Oprastam ti sve, mada u tebi vise ne vidim bice zbog kojeg vrijedi sve oprostiti. Oprastam ti, jer nikada nisam nikog ovako trebala....Nismo trazili mnogo. Mozda zbog toga se sve ovo i desilo. Vjerovali smo jedno drugom, i bilo je tako lako. Spokojno. Ali ti nisi bio nacisto sa sobom. Znao si da preko svega bi presla ali opet si sve to bacio u vodu. Rekao si da mrzis sto me vrijedjas. Rekao si da ne zelis da me vidis uplakanu. Rekao si da nisi sretan. Da tvoj zivot je vec odavno izgubio smisao i da ne zelis da i ja patim sa tobom. Rekao si da sam ja jedna od rijetkih osoba do koje ti je stalo....Pozeljala sam u tom trenu da me nema. Vjerovala sam da je to sve samo ruzan san i da cu se probuditi iz ovog kosmara. I jos uvijek vjerujem. Sve sto smo imali nije bila laz. Nisi me mogao lagati svaku sekundu koju sam provela sa tobom. Poznajem te bar toliko... Ne pruzaj mi nadu da ces se jednoga dana vratiti. Ja nemam snage za to. Jer svaki put kada si pored mene vidim tanku liniju svjetlosti - liniju nade. Sam tvoj pogled me obeshrabi svaki put. A nisam zasluzila da prolazim kroz isto ponovno. Ne mogu...Molim te...Kamo sada? Kud god krenem, sve nosi tvoj predznak. A to nije nimalo lako. Postoji hiljadu puteva, ali cini se da me svaki vodi tebi. Tesko je, ali poslije svega necu biti ista. Mozda cu druge i ljubiti, ali ovo srce vec odavno pripada tebi i zauvjek je tvoje. Samo Bog zna koliko me boli svaka suza prolivena za tobom, svaka rijec progovorena sa tobom. Boli me, i boljet ce zauvjek. Mozda nikada neces znati koliko sam noci provela u nadi da je ovo samo kusnja i da ces ponovno biti onaj stari. Da ces doci i reci da me trebas. Da ces shvatiti da smo jedno za drugo. Da ces obrisati suze sa mog lica i vratiti onaj osmijeh kako samo ti to znas.

Nadam se... I zauvjek cu...

Ti si jedino pitanje na koje odgovaram suzama...

Htjela bih ti pisati ali neznam kako. Htjela bih izbaciti ovu bol iz sebe ali ne mogu naci pravu rijec..Ni milijon rijeci ne moze izraziti kako se osjecam...Nizem slova...Trazim pravi smisao... Povezujem rijeci...Recenice, ali tako sam izgubljena...Ima li ista smisla u ovom mom zivotu?...Gdje je nestala sreca?...Gdje sam se izgubila? U tebi...Jos cu ti jednom reci koliko te volim...Zar ne cujes moju bol?? Nikada i nisi..Nisam kriva sto te volim i sto ce moje srce ostati zauvijek tvoje.. Oprosti sto htjedoh voljeti te zauvijek. Oprosti sto kradoh ti noci i vrijeme.. Oprosti za sve grijehe moje koji su te mozda vezali za mene. To sto me boli su tvoje zadnje rijeci, ubijaju me i ne daju mi da zivim dalje. One ce me vjecno pratiti. Ti si mi bio sve na svijetu, ali se taj svijet srusio sa tvojim rijecima-->>"TI ZNAS KOJIMA LJUBAVI"<<-- Ali ti si i pored toga u mojoj dusi, u mome srcu, u mojoj glavi, ti si, u meni i pored svega ja VOLIM TE. Srce moje place i vene, trpi najtezu kaznu, a nije ni krivo ni duzno. Sve sam platila, sve tudje lazi u koje si vjerovao sve ovo vrijeme. Te lazi su nas i dovele do ovoga..Nije vise bitno ko je grijesio, i kome grijeh lezi na srcu, i ko jos uvijek grijesi. Mislila sam da nikada vise necu patiti kao sto sam patila, ali pogrijesila sam, jer ova bol i patnja koju sad osjecam je milion puta gora od one koju sam prezivjela...Kako cu da prezivim ovo pitam sebe i boga, ali nema odgovora?? Da li cu prezivjeti, ko zna i kako cu pricace oni koji prezive, a to sigurno necu biti ja... Ja nemogu da te predam zaboravu jer te i suvise volim da bih to mogla dozvoliti sebi! Svako ima nekog koga nema.... I koga zali. I bez koga mu je tesko. I koga ne moze niko i nista vratiti. I bez koga se zivot ponekad ucini tezak. I siv. I nemoguc. I uzaludan...Ali ni to se ne da izmjeniti... Ja moram ici dalje. Kako bez tebe?? Svaki dan odzivjeti kao da je posljednji. Kazu da je Bog svakom dao da ponese onoliko koliko moze....Meni je cini mi se dao toliko da vise nemogu da nosim.. Ponestalo mi snage za taj teret. Znas ljubavi, otkad si otisao na mom nebu vise nema zvijezda. Eee, zlato moje cini mi se umrijecu od sjecanja. A voljela bih sa tobom vjecnost da podijelim. Mozda cak i vise od toga: malo parcence raja. Da odmorim malo dusu napacenu. Ljubavi moja boli me sto ti sve ovo pisem. Hvala ti....Na svim lijepim trenutcima, rijecima i sto si bio moj. Hvala ti na svemu lijepom sto si mi pruzio. Kakav ce mi zivot biti bez tebe?Znam...Dani ce mi biti sumorni i dosadni, a noci teske i duge. Oko mene ce biti tisina, teska i ubitacna, koja ce me stezati dok me ne smrvi. Ti si, ljubavi moja izabrao svoj put, na tom putu ne stojim ja. Moram se pomiriti sa tim. Mozda sam sama kriva za to, ali ne mogu vise. Nemam vise snage da se borim za minut tvog vremena i gram tvoje paznje. Mozda sam kukavica, mozda sam slaba, mozda i ne zasluzujem da me volis. Ali znaj ni jedna te Nikada Nece Voljeti kao ja. Nikada! Ja cu se mozda cjelog zivota kajati zbog ovih ispisanih recenica, ali nisam navikla da molim.. Tebe sam molila dugo, ali ni tebe nemogu vise, mada te volim najvise na svijetu...Ocigledno da ja nisam ono sto trazis, da te nisam zasluzila, da sam ja tvoj promasaj.. Nije ni vazno svemu je dosao kraj, ti si tako odlucio.. Ja ti od srca zelim svu srecu ovog svijeta, zelim ti da se iskreno smijes i radujes. Ja te iskreno volim i stalo mi je do tebe i tvoje srece. Znaj samo da poslije ove nase lude ljubavi (sada samo moje) ja vise necu biti ista. Necu vise biti ona zena meka srca. Mozda cu postati losa osoba, kivna na cjeli svijet, ali tebe nikad necu mrziti, jer te samo znam voljeti. Niko u mom zivotu nikada nece zauzeti tvoje mjesto, niti ce moci da se poredi sa tobom. Ti si moja najveca sreca, a ujedno i tuga. Sigurna sam da ces ti naci neku novu ljubav, pa poslije jos neku, ali ja necu nikada vise ni traziti ni dozvoliti da mi se iko priblizi... Nikada vise...Oprosti mi sto sam grijesila, oprosti mi ako sam te povrijedila..... Znaj da sam sve to radila iz ljubavi. Oprosti mi sto te volim! Zelim ti da budes voljen.....Nazalost ja necu biti voljena, ali cu nekoga voljeti. TEBE!!! ( Mogu da budem voljena, da budem najvoljenija osoba na svijetu i ti znas da to mogu..Znas da me ON voli vise nego svoj zivot, sve mi nudi i na sve pristaje sto zelim, ali ja nemogu..Nije da ga ne volim, volim ga ali ne kao tebe.) Mislim da je ova nasa ljubav bar toliko vrijedela da se oprostim od tebe putem ovog pisma...Od sutra pred tobom je jedan novi svijet i zivot. U tom tvom svijetu i zivotu ja necu postojati..Ljubavi moja, ako se ikada osjetis usamljenim, oslusni vjetar i cuces moj glas, a znas i sam sta ce ti reci..Ono sto sam ti govorila neprestalno dok si bio moj.I dosao je cas da se oprostim s tobom, mada sam mislila da taj dan nece doci nikada. Jos jednom ti zelim svu srecu ovog svijeta. Ostavi mi bar malo mjesta u tvojim mislima, nemoj me tako brzo zaboraviti. U srcu cuvam svu ljubav ovog svijeta samo za tebe, ali nikada ti je necu moci pruziti. Mnogo cu plakati i patiti za tobom, ali ne osvrci se, slijedi svoj put ka sreci koji si odabrao.Ako se ikada vratis, naci ces me na starom mjestu, kako stojim i cekam da se od negdje slucajno pojavis, i da saznam od tebe da li si sretan.Nemoj se ljutiti sto cu ti ime dozivati u snu, sto cu te u snovima ljubiti i grliti...Kada na satu vidis da su kazaljke poklopljene, sjeti se da se u tom trenutku jedna osoba moli za tebe i tvoju srecu.BUBIM te sada poslednji put. Ne mogu ti vise nista reci, suze mi peku lice..Nadacu se, nadacu se da cu te sresti, jedom, nekad i negdje...Ako se desi...Pridji mi, nemoj oklijevati, jer ja samo zbog tebe postojim! A voljecu te zauvijek.........

Osjecam, ova noc ce biti tako duga, puna vrelih suza, jecaja i drhtaja mojih usana. Cekam da se pojavis, jer trebas mi kao nikad do sada. Strasno se bojim da i tebe ne izgubim zauvijek, jer ti si mi nesto najsvetije, najcistije sto postoji u mom zivotu. Mozda mislis da lazem tebe, ali sreco, sebe ne mogu nikako. VOLIM TE!!! Plasim se. Mnogo toga me je povrijedilo... Mnogi su me povrijedili, ali ja sam i dalje nosila onaj osmijeh na licu, i ako mi je srce vristalo. To nije bio osmijeh, to je bio grc, ljudi su slijepi. Ali eto, ti si se iznenada pojavio u mom zivotu i dao mi nadu da se svakog jutra budim zbog tebe..Mogla bi o tebi da pricam stalno, o ovoj ljubavi, postao si moja misao svakidasnja, moja blaga bol i istina. Zivim u sjenci sjenke tvoje, jer osjecam da druagcije ne umijem. Zelim da s tobom uzivam u svakom novom danu kao da mi je poslednji... I nije vazno sta drugi misle o tom, vazan si mi samo TI i tebe trebam. MNOGO!! Bez tebe nista nebi bilo isto, moj zivot ne bi imao smisla. Osjecam da sam preduboko u ovu ljubav utonula, meni vise nema spasa. Suvise te volim da bih te ikad iz svog srca mogla izvuci, da bih te zaboravila. Zato se i bojim toliko, znam da me volis osjecam iskrenost u tvojim rijecima, ali ovaj strah je prisutan odkako se ova ljubav nastanila u moje srce. Zasto se toliko bojim srcu dopustiti da voli i bude voljeno bez trunke straha, mozda zato jer se bojim da cu te mozda nekad izgubiti. Gdje si sad da vidis kako mi oci placu, zbog ovog mog nestvarnog zivota. Zelim utonuti u san, bar cu te u njima imati samo za sebe, ali Bog kao da zna i ne zeli da te sanjam. Kao da zeli da jos malo osjecam bol, koja mi polako razdire grudi... Ne zelim da ikad saznas koliko me boli srce zbog tebe. Ne zelim da osjetis moju bol... Zelim da ti sve sija kao najsjajnija zvijezda na nebu... Da nikada ne osjetis boli i strah koji ja sada osjecam da te ne izgubim..Trebas mi ljubavi,bez tebe nije isto niti ide..Molim te, pomozi mi da osjetim tu pravu ljubav o kojoj mi svi pricaju, jer to sama ne mogu...Pomozi mi ljubavi sad kada te toliko trebam..
Volim_Te_Zauvijek

Opet pisem, Pitam se samo kako mogu.Koliko sam samo puta izgovorila tvoje ime obracajuci se Bogu ? Ali ni to mi nije pomoglo.U svemu ovome ima nesto pozitivno a to je da ja tebe i da hocu ne mogu izgubiti, jer te nikad ni imala nisam...Kao sto jednom meni jedna bliska osoba za tebe rece "On je kao Andjeo u magli, samo ti se pojavi dok spavas u magli kraj tvog prozora i nestane"...Iskreno cudna si ti osoba, cudna je i tvoja ljubav, cudan je i tvoj ponos...Sve je na tebi cudno i trebalo mi je mnogo vremena da razumijem kako ti funkcionises i cime se tvoja dusa hrani...A hrani se mojim bolom...Iz dana u dan pokusavala sam da te zaboravim, da tebe prebolim, da mi srce prestane da vene i zivot sretno dalje krene. Al ne ide, jer moje oci traze samo tebe. Dolazis mi u sne i tiho sapuces "volim te". Onda se probudim sva uplakana i ne spavam nocima, jer placem za tvojim ocima, dusa me boli, srce mi puca, eh, kad bi mogao osjetiti kako je meni u ovom trenu sada, kako se moj zivot polako raspada, kako gubim nadu i polako nestajem u tami. Voljela sam te radi toga sto jesi, jer si to jednostavno ti... Nikada nisi osjetio koliko me boli sto mnoge noci nisam osjetila tvoje tijelo pored svog, sto se nisam probudila sa pogledom na tvoje lice... I tjelom u tvom zagrljajuů. Da, bolilo je... Voljela sam svaku sekundu provedenu sa tobom, svako slovo koje si mi napisao, svaki tvoj poziv, zvuk tvoga glasa, sve sto je tvoje. Boli. Jako. Jos uvijek te volim, uvijek cu te i voljeti....Dio mog srca pripada tebi. Tko gubi? Da li sam ja izgubila sto te vise nemam pored sebe ili ti sto si tako odlucio. Dala sam ti najcistiji dio sebe i nikada necu zaliti, znam da sam voljela, znam da sam sve htjela napustit radi tebe- Takva je moja ljubav. Ti ..Sam sebi odgovori da li si zadovoljan svojom odlukom- Da li ces opet biti sretan? Iskrenost? Sto je to? Budi bar jednom iskren prema sebi, molim te. Mozda ce ti biti lakse kada se nocu probudis i pozelis me. Ne, ne mrzim te radi tvoje odluke. Voljela sam te bez pravila i uvjeta. Jos te volim i uvijek cu....Pusti, vrijeme ce ublaziti bol, donijeti smirenje a uspomene na tebe ce mi ostati posebne..Biti ce moje malo utociste gdje cu bar u mastanju biti sretna s tobom...Tvoja ti znas koja...

Sve je prazno bez tebe, bez tebe nemogu da disem. Znas li ti da si mi ti sve? Jesam li ti to ikada rekla? Ne znam. Samo znam da je tako tesko disati, gledati, buditi se, zaspati. Sve me boli. Mrzim svoje oci, jer te ne vide, mrzim svoje usne, jer ih ne ljubis! MA MRZIM SEBE AKO NISAM TVOJA!!!Zar ne vidis da propadam?Nisam ja stvorena da zivim bez tebe. Ti si druga polovina mene.Mislila sam da sam jaka i da mogu sve. Mislila sam da me nista ne moze povrijediti. Ali ti ti si to uvijek znao, znao si kako i kad da me povrijedis najgore i najbolnije.Oko mene sve kameno i crno. Ima li smisla zivjeti? Slaba sam, slomljena. Nemam vise osjecaja. Lisena sam svake emocije. Pred ocima samo slike prelijepih dana. Odsjaji proslosti. Od mene se odkida komadic po komadic I nestajem dok se stapam sa mrakom. Cekam da se javis, poruku da posaljes, ali nista. Presla sam preko bolnih rijeci, neoprostivih postupaka koji su me jako boljeli. Oprastala ti sve. Oprastala ti, jer nikada nisam nikog ovako voljela. Rekao si da mrzis sto me vrijedjas. Rekao si da ne zelis da me vidis uplakanu. Rekao si da sam ja jedina osoba do koje ti je stalo. Sve sto smo imali nije bila laz. Nisi me mogao lagati svaku sekundu koju sam provela sa tobom. Poznajem te bar toliko. Samo Bog zna koliko me boli svaka suza prolivena za tobom, svaka rijec progovorena sa tobom. Boli me, i boljet ce zauvjek. Mozda nikada neces znati koliko sam noci provela plakajuci za tobom.Jednom, jednom davno su izrecene te rijeci "VOLIM TE NAJVISE NA SVIJETU". Ne tako davno! Prije tebe voljela sam, ali nikad nisam rekla da ga volim najvise na svijetu jer te rijeci su bile cuvane za onog pravog! Da, istina mislila sam da si ti taj! Voljela sam te, volim te i voljet cu te zauvijek! Obecavam da nijedan nece cuti rijeci "VOLIM TE NAJVISE NA SVIJETU" ne bar s mojih usana. Nisam znala da cu te voljeti, ovoliko, i pored svega sto si mi cinio. Voljela sam te kao sto nikad niko nije nikog volio, voljela te najiskrenije sto sam mogla i sad je tako. Jednom kad budem na samrti zvat cu te, znam da neces doci, ali i tad cu umirati s imenom tvojim na usnama! I pred Bogom cu za svoje grijehe ispastati, ali i tad cu te voljeti! Ti ne shvatas da kad sam rekla da te volim najvise na svijetu to sam bas tako i mislila! Ti ne shvatas da sam bez tebe niko i nista i da sam ja jednom samo voljela i to si bio ti! Jednog dana shvatices mene i moju ljubav, svatices ali bice kasno mene nece biti. U meni ostalo je nesto prazno "SRCE"osjeca prazninu tugu, bol. Pustos i praznina, tuga i bol bez placa. Ne znam kako da objasnim taj dio svoga zivota, jer je to bilo nesto drugo. Nesto novo sto je imalo svoj pocetak i kraj. I sada setam po rusevinama svoje izgubljene srece i ljubavi. Vjeruj, tesko je biti sam tesko je jer do juce neko me VOLIO MOZDA?Samoca je unistila moju dusu. VOLIM TE... O ne, luda je to varka, znam. Jedan dio moga srca odnio si sa sobom i evo vec po koji put pitam se: "Zasto si to ucinio?"Jedina si moja sreca, moj osmijeh, moj otkucaj srca, ritam za zivot! Sve si to ti! U zivotu covjek ili zena mogu da biraju, u vecini slucajeva rijetko ko iz prvog puta pravo odabere, i to ispadne greska koja prati cjeli zivot i iz koje se tesko uci. Jednu sam samo takvu gresaka napravila u zivotu, ali dovoljno veliku, toliko da sam samu sebe dovela do nekih granica i to onih najbolnijih.Svoj smisao zivota pronasla sam u pogresnom covjeku, i u pogresnom svijetu, svijetu kojem nisam pripadala. I to sam platila skupo. Jako skupo.Kostalo me je mog ponosa, mog sopstvenog ja. Dozvoljavala sam da losiji od mene gazi po meni, da me ponizava sve do jednom, dok nisam osjetila onu slast prave ljubavi, i dok nisam osjetila istinsku bol. To mi je dalo neku nevidjenu snagu da se dignem iz tog ponora, da razmisljam trevezno, da sama donosim svoje odluke a ne sto su ih drugi donosili.Ali za neke stvari bilo je vec kasno, bila sam obiljezena bez prave istine, to me je ucinilo jos hladnijom, nisam mogla vjerovati u njezne rjeci, a jos manje u dvije rijeci "VOLIM TE ". Zivot ti daje, da biras, da volis, da patis, to sve sto svako bar jednom prodje pa tako i ja, ali samo ja nisam bila postedjena da mi se to desi malo vise puta.Za mene je muskarac postao predmet, stvar, sve ono najgore, i niko nije mogao da srusi zid oko srca koji sam dugo imala, dok se nisi pojavio TI. Kada bih ti rekla da se nisam plasila, lagala bih, sve me to sa tobom jako plasilo. Svaki put, sve vise i vise sam bila nemirnija, sve vise i vise mi nedostajao, a neznam ti ni lik, cak ni tvoje prelijepe oci, znam samo tvoje ime, i pored svega toga sto tako malo znam, opet mi jako nedostajes i mnogo te volim.Ucinio si mi groznu stvar. Ovaj put sam stvarno vjerovala da je to to, da cemo, nakon dvije godine uzdisanja jedno za drugim, napokon biti zajedno i ostvariti snove i nade. Nije bilo sretnije zene od mene, srce mi je bilo tako veliko da sam ga mogla osjetiti kako me ispunjava. A onda si ti, po ko zna koji put povrijedio me s par rijeci napisanih. Nakon svih obecanja i priznanja ljubavi, opet si me bas bolno i duboko povrijedio. Slomio si mi to veliko srce, ko da si ga probusio iglom. Sve ono sto je bilo unutra, tako lijepo i cisto, tako prekrasno i toplo, sve je isparilo. Dugo sam patila. Provela sam cijele 2 godine svog zivota misleci kako sam najveca budala na svijetu, kako sam nistarija, kako nisam dostojna tebe, da si ti ok ali da sam ja ta koja ne valja. To me jako promijenilo. Upoznala sam gorcinu, tugu, bijes, mrznju. Jeli su me iznutra polako i bolno.Od sada, necu vjerovati toliko ljudima, necu vjerovati NIKOME, nikada kao sto sam vjerovala tebi. To je, dragi moj, tvoje djelo.Ne mogu reci da mi smeta sto me volis, naprotiv, drago mi je da sam dobila dokaz da nisam kriva ni za sto i da ipak ima nesto u meni sto se moze voljeti, sto god to bilo, to ti najbolje znas. Da budem iskrena, bolno iskrena, kao sto sam ti vec rekla mnogo puta kazem ti i sad, ti si moja VELIKA LJUBAV, a velike ljubavi se nikad ne zaboravljaju, a bogami ni ne ponavljaju. Uspomene su tu da ostanu u onom malom tamnom kutu mog srca, da tamo vjecno zive, neovisne o cijelom svemiru, neovisne o svoj boli i patnji, one su tu da traju i kad mene vise ne bude. Svaki nas tadasnji zajednicki trenutak je neizbrisiv trag u vremenu, grije kad je hladno, hladi kad je toplo, lijeci kad boli i boli kad ne treba. Mi smo upali u jednu od onih crnih rupa, nesretnih ljubavi koje vjecno traju ali daleko jedna od druge i nikad ne gore jedna kraj druge. Zato sam ti rekla, zato sto si moja velika ljubav, uvijek cu te voljeti, uvijek ces biti prvi, i to mi nitko ne moze oduzeti. Dobro si procitao, JA TE VOLIM, ali natjerati tebe da mi vjerujes je nemoguce. Volim tvoj osmijeh, volim tvoje plave oci, volim tvoje ruke, volim tvoj ben vise usana, volim tebe cjelog, volim sto te volim, volim nacin na koji te volim, volim tvoje usne, za mene najljepse na svijetu, voljela bi i tvoje poljubce sigurna sam , i dala bi cijeli svijet da provedes zivot u mojim rukama. Ali to se NIKADA nece dogoditi!Hvala ti za ljubav koju nikad nisam osjetila, hvala ti sto si mi u mislima. Lakse mi je zivjeti zivot misleci na tebe. Sretnija sam kad se prisjecam nasih uspomena. Voljecu te, pamticu te, sanjacu te, ali necu se nadati. Zivot je odlucio da nasa ljubav padne u zadnji plan, i da drugi ljudi zauzmu mjesta na pozornici ljubavi. Pokusala sam graditi svoju srecu na tudjoj nesreci, i za to me Bog sad kaznjava. Ukradena sreca nije blagoslovljena ni od covjeka ni od Boga, a ja sam TVOJU ljubav krala, zato sad ispastam. Kroz zivot tjesice me to sto moja duse pripada samo tebi, sto ce moje srce kucati samo za tebe, sto moje misli biti uvijek upucene tebi. Vjerujem da mozes zivjeti bez mene i moci ces, ali ja nikada necu. Budi sretan koliko god mozes, zivot je prekratak za kajanje i plakanje. Vjeruj da cemo u sljedecem zivotu, kad god i gdje god zivjeli, kad se negdje sretnemo, prepoznati jedno drugo i poceti ispocetka. Ljubav je vjecna i imamo cijelu vjecnost da je pronadjemo. Za 100 godina, 200, milijun...Mlad si ti, zivot je pred tobom. Kroz tvoj zivot ce proci mnogo zena, ali nikada te ni jedna od njih nece voljeti kao ja. Nikada. Kad ti bude tesko u zivotu sjetices se mene vidjeces i onda ces da shvatis kako mi je bilo, ali tada kada se sjetis onda znaj da postoji negdje u svijetu jedna zena koja te jos uvijek voli. Volim te i uvijek cu...

Nocas sam ponovo te sanjala u snovima sa tobom bila. Prisjecam se svega: ne, ja ustvari ne zelim da to zaboravim!! Necu da nestane iz mog sjecanja ono jedino sto sam voljela i zbog cega je vrijedjelo zivjeti a sad samo pustos ovaj zivot nema vrijednosti. Da li cu ikada moci da izbrisem iz sjecanja vrijeme provedeno sa tobom: ma gdje i sa kim bila, u meni ce ostati dio tebe. Jednog dana shvatices mene i moju ljubav ,svatices ali bice kasno mene nece biti , kasno za pocetak, kasno za nas. Od danas, za sve sto je bilo lijepo, moram da kazem - bilo je, za sve sto volim - proslo je. Nasa ljubav se raspala u najvecim rascjepima neba. U meni - ostalo je nesto prazno "SRCE"osjeca prazninu .tugu,bol... Pustos i praznina: tuga i bol bez placa. Ne znam kako da objasnim taj dio svoga zivota, jer je to bilo nesto drugo. Nesto novo sto je imalo svoj pocetak i kraj. I sada setam po rusevinama svoje izgubljene srece i ljubavi. Vjeruj.. tesko je biti sam tesko je jer do juce neko me VOLIO MOZDA?... samoca je unistila moju dusu. VOLIM TE... O ne, luda je to varka, znam. Jedan dio moga srca odnio si sa sobom i evo vec po koji put pitam se: "Zasto si to ucinio?"Ovo ti pisem a znam da sam te izgubila zauvijek! Nikada vise necu pisati o tome, jer sjecanja bole. Zbogom, i ne zaboravi koliko sam te voljela... A ti si ipak surovo oteo dane moga zivota. Neka ti ovo pismo kaze koliko si mi znacio, neizmjerni idol ljubavi, trazeci put ka obali srece, put kojim smo nekada zajedno krenuli... VJECNO TVOJAAAAAAAA...

Sanjala sam te i u snu nam je ljubav postala punina beskrajnog voljenja. Vjecna, nedjeljiva, neprolazna. I bili smo jedno tijelo i dvije duse..I u snu ti moja daleka ljubav saputase da cemo se opet biti zajedno. Da ce svi nasi susreti i snovi ljubavlju ponovo ozivjeti. Da ces divnim plesom srca opet graciozno zaplesatii da ces vilama njeznosti radost uciniti. I da ce nam se srca zauvijek spojiti i sve sjene daljina sastaviti. Da ce vrijeme i nevrijeme tuge nestati za tragovima proslog. Da ce svi tvoji strahovi, zebnje i nemiri srca pasti u nistavilo. Da ce sve tvoje nade i snovi koje srcem snivas dati pristanke. Da cemo se jos snaznije i strastvenije zaljubiti. Da ce nam se zelje i ljubavi vjencati i opet jos snazniji amanet jedno drugom dati. I da cemo spojenih dusa bezbroj savrsenih krugova nad zemljom kao jedno uciniti. I onda ce nam srca i duse u svim dijelovima svemira zaigrati, zagrliti i melodiju starsti stvarati, i u ljubavnim valcerima nocivacemo u dalekim svijetovima koji nam se ne nadase…O kad bi samo zno kako sam jako zeljela da se nikada ne probudim. I zapis ti ostavljam na ovom mjestu, u ovoj basci punoj cvijeca ceznje, jer iza svih tisina i melodija njeznosti, iza svih java i snovidenja, iza svih vremena i onog sto je bilo i onog sto ce biti ostaje i Ljubav poslije Ljubavi. I tada ces znati i osjetiti da sam te uvijek voljela, iza svih rijeci i odlazaka, iza svih zastora i velova, granica i vijekova na pocetku i na kraju, zajedno i odvojeno...i tada ces znati sta znaci Ljubav poslije Ljubavi, tada ces znati ljubavi moja da je to nemati izbora sem beskrajno te voljeti…I proci ce jos mnogo godina i tada ces ponovo biti tu, u nasoj basci, i kada bi prosla cijeli zivot ja cu biti tu...cekacu...svejedno...

Jedina si moja sreca, moj osmijeh, moj otkucaj srca, ritam za zivot! sve si to ti! SJECANJE MI SNAGU DAJE SVE MI TVOJE NEDOSTAJE (pjesma) ... ali ipak sjecanja su sjecanja, ali ti vise nisi tu a tako mi trebas. Budim se s imenom tvojim na usnama, zelim te, trebam te, volim te.... Ne zelim da te druga ima, ne mogu to da podnesem...ona te ne zna kao ja, niti ce te kad znati! Ti pripadas meni ljubavi, samo meni.. zar ne? To si mi uvijek govorio, da ja imam tvoje srce, da vladam njime?? Da li je to i dalje istina? Molim te nemoj da me zaboravis, jer cu da uvenem , molim te dok god me volis bit ce nade za nas dvoje!!! Zato ne prestaj da me volis ljubavi, zeli me kao i ja tebe, voli me kao i ja tebe, trebaj me kao ja tebe i ljubavi ja i ti cemo vjecno biti zajedno! Ako odlucis da krenes dalje, ako se umoris od cekanja, nemoj da ti bude zao! Necu se naljutiti na tebe , nego na sebe! Ipak ti si moje sve, ti si sve ono sto mi je cinilo zivot boljim , a ako tebe izgubim nek sve izgubim jer bez tebe je sve nista! Ne zelim druge usne, ne zelim boljeg, ne zelim DRUGOG, shvati to molim te?Znam da nema vise ni smisla sta pricam, ali ovo je ocaj, ovo je bol, ovo je tuga, ovo je sve zbog toga sto nisam kraj tebe!! Druge zovem tvojim imenom, zamisljam da su ti, ali bez uspijeha! Onda idem pa placem satima, kako to samo boli ljubavi kad te ovoliko volim a nemam te! Mrzim ovaj osjecaj, osjecaj nesigurnosti, osjecaj ocajanja! Znam da nisam jedina osoba na ovom svijetu s ljubavnim bolom, ali ljubavi mnogi pate sto im ljubav nije uzvracena, ali mi patimo zbog drugih i zbog toga krivim i sebe i tebe sto patimo bez razloga. Ti trazis mene u drugima, ali znas da je to nemoguca misija jer ja sam ta koja se budi s tvojim imenom na usnama, ljubavi volim te svega mi na svijetu sto imam! Zato to jos samo jednom molim, molim te ne ubijaj ono vec ubijeno, moje srce i nasu ljubav!!!Volim te!"




Daleko smo ti i ja koliko ja tebe volim samo moja dusa zna.....Moje srce te bezkrajno voli i to me u dusi boli.....Sto sam se morala u tebe zaljubiti sto me zelja za tobom mora jutrom buditi????Sto mislim samo na tebe sto si mi samo ti u glavisto smo ovaj bol sebi ljubavi dali????Da si ti sada pored meneja bih te ljubilai oko tebe se svim srcem trudila........Kada se jutrom budim,,,,,,,,,a ti nisi pored menebole me sve srcane vene..........Neznam kako da prezivim ove dane ovo su sve teske ljubavne rane????Ja tebe beskrajno volim isamo zbog tebe ljubavi ja postojim......Neznam sta da radimsamo mislim na tebe,,,,,,a znam da sa tim unistavam sebe.......Kako bih te voljela sad poljubitii sav strah iz srca izgubiti..........Neznam ljubavi sta da ti vise kazemali samo znajda te ne lazem..........Nemoj me nikad ostaviti i voli samo mene,,,,,a ja cu zauvijek da volim samo tebe...

Ponekad se pitam dali sam ja ukleta, prokleta ili sta vec? Uvijek sam se pitala da li prave ljubavi postoje, kako opstaju, kako nastaju i gdje je granica? Koliko treba popustiti i oprostiti? Da si sada tu pitala bih te to ali nema te. Dovoljno si mi tuge donjeo da bih te trebala mrziti cjeli zivot, ali zasto ne mogu to, ZASTO? Zasto nemogu da volim nekog ko mene voli, ZASTO? Srce si mi slomio. Voljela sam te, i pouzdano znam da te nikada niko tako nece voljeti kao ja. I kada pogledam u proslost cekala sam skoro 3 godine uzalud, a ko mi je kriv? Ne, to ne moze vise tako. Trebalo mi je vremena ali sada je dosta, nemogu vise, ne moze srce vise da podnese to sto cinis sa njim, ubio si sve u meni. I ako znam da ce biti tesko bez tebe, ali sta mogu, ja te nemogu prisiliti da me volis. Zivot ponekada moze biti jako surov. Tako je bio i prema meni od dana kad sam te upoznala. Mislila sam da ce moj zivot biti lijep ali naprotiv postao je pakao. Zavoljela sam te poslije kratkog vremena i zeljela sam da mi ljubav bude uzvracena, ali zelja mi nije bila ispunjena. Bio si jedina svijetla tacka u mom tamnom zivotu koji me je lomio. Molila sam te, jesam, molila sam da me razumijes, da mi vjerujes da te volim, da me ne mucis, da sacuvas moju srecu, da mi das sansu da zivim uz tebe i za tebe. Ali...Ne, nisi mi dozvolio to.
Jako me boli, toliko me boli, da mi je svejedno za sve, da li cu umrijeti ili zivjeti. Znas, postoji jedan detalj u svim ovim godinama koje su medju nama, iza nas. Jedan detalj koji ti nisam rekla, ni sama ne znam zasto. Mozda zato sto nisi pitao, mozda zato sto sam smatrala ne potrebnim, ali eto koristim ovu priliku da kazem. Nije da nisam voljela prije tebe. Voljela sam ga svom snagom svog bica, voljela sam ga, ali ne kao tebe. Tebe volim onako kako nikada nikoga nisam i necu. Voljela sam te vise i jace nego njega ikada. Bila sam samo tvoja i cinilo mi se kao da ce trajati zauvjek. Voljela sam te, a znala sam da ne smijem. Ali, bilo bi lako kada bi birali ono sto nam mozak nalaze. Znala sam tada, iz dana u dan, sve dublje vjerovala, da ne treba tu da se zadrzavam, da ne treba da se predajem. Ali emocije su radile same za sebe, srce me je vodilo i nisam mogla da stanem, nisam mogla da prestanem i ako sam znala dan kada ce sve stati, znala sam dan, cas, minut kada cu opet ostati sama s tugom. Ali voljela sam te, jos te volim i uvijek cu. Voljela sam te toliko da i sada kada na to pomislim, osjecam strah jer vjerovala nisam da nekoga mogu voljeti toliko. Voljela sam te jace nego njega. Nikada nikoga i necu voljeti poslije tebe. Znao si nestajati, pa se pojavljivati nenadano, ni od kuda, pojavis se i podsjetis da sam ja zapravo tvoja. Sve je bilo opet tvoje, sva jutra, sve noci. Sanjala sam te nocima i to su bili najljepsi snovi koje sam imala u zivotu. Budila su me jutra u saznanjima da je to samo san bio i plakala bih opet i ponovo. Bio si ti tu, dovoljno jak i ziv u meni i jos uvek si toliko u meni da ne mogu da nastavim dalje. Boljelo je i ako sam mislila da sam naucila da zivim sa tim, boljelo je opet i ponovo, kidalo iz pocetka. Nikada neces zaista znati koliko sam te voljela. Nadam se da ces oprostiti mojoj smjelosti sto ti opet pisem o onome sto ti ne razumijes, da pokusam objasniti sebe i tebi i sebi. Ja ne zivim svoj zivot, ja ga patim. Srce mi je toliko osjetljivo na ljudske rijeci i to svakim danom sve teze podnosim. Drscem od pomisli da cu zivjeti dugo!Mozda cu se jednom vratiti po svoj zaboravljeni san i pokusati da odsanjam svoju srecu, ali se plasim da necu naci mir za dusu. Kad me povrijede, ti ili drugi, ja se zatvorim u svoju tihu skoljku, povlacim se u one dubine sebe koje su drugima nepoznate. Bolno sutim u svojoj patnji. Biti tvoja bilo je to najvaznije na svijetu za mene. Kad se prisjecam onih nasih vremena, ja sam samo bila rob tvoje ljubavi. Moja buducnost svejedno je! Ako je ima? Ne bez tebe je nema znam. Zalosno. Ne nalazim vise niti jedan razlog da se osmijehnem. Nikome. Nema te osobe za koju bi opet pokusala zivjeti kao sto sam zivjela za tebe.Moja staza nije nikada bila onakva kakvu sam je zeljela. Srce mi krvari. Ne mogu ovako kroz zvot.Samo sam zeljela da budes moj. Gledala sam ljude kako se vesele, a ja nisam mogla pa sam ih zbog toga mrzila. Sebe jos vise. Ponekad se probudim navece osluskujuci. To su one noci kad me bol savlada. Tijelo te trazi, ali ne nalazi. Jos dugo neces biti svjestan sta si imao. U rukama. Jedan si zivot unistio. Ti si imao samo jednu obavezu u zivotu, voljeti me. Ne sjecam se sta je sreca, ali ti mogu odlicno pisati o bolu. Ni veceras nema spavanja. Danas sam pokusala da se radujem, da cinim stvari koje su me nekada radovale. O, kako je to tesko! Shvatas li ti to? Ne, naravno da ne. Kako je zivot glup! Nista nisam naucila u ovom, osim da volim i zbog toga ispastam. Da mi je zauvijek zaspati! Ta me misao ne napusta nikako posljednjih dana, vec se spontano oblikuje u jednu strastvenu zelju u koju vjerujem i koju osjecam, i koja je sada zivlja od svake moje celije. Da se ispuni, da se ispuni, veceras cu se za to moliti! Malo nas je koji nosimo na ledjima ogroman teret, koji tovarimo na dusu vise nego sto se moze ponijeti. I mi osjetimo jedni druge, poput zivotinja koje nanjuse hranu ili skori odlazak, prepoznajemo se u ocima i nestajemo, svak u svome bolu.
Jedno zapamti, bice ti zao sto si me izgubio kada budes shvatio sta si izgubio ali nema, ljubavi moja, vise povratka. Do sada si znao i uvjek si me vracao ali toga vise nema. Kada budes shvatio bice kasno. A vidjecemo se, svjet je mali. Svakim danom bice ti sve jasnije da ja nisam vise ona stara. Ona stara je umrla kada je shvatila da je izdata od strane tvoga srca. I jedino sto zelim je da ti budes sretan, tebi to zelim zauvijek. Ovo vrijeme s tobom donijelo mi je isto sto i prethodnih godina, malo osmijeha i mnogo boli. Ako ne mogu na vrh, onda ti nisi ono sto sam ja vidjela u tebi. Necu vise biti teret. Ni tebi, ni sebi. Povlacim se. Ako me nadjes negdje usput, nemoj me opet povrijediti. Molim te. Da si me mogao gledati pravim ocima, u mojim prostranstvima otkrio bi svjetove i svjetove. Sada su ostali nedotaknuti, nisi u njih nikada ni krocio.Neces vise cuti za mene. Nikada niko nece tebe zamjeniti u mom srcu, nikada niko zapamti to.

Neka uvijek budes onoliko sretan koliko sam ja nesretna..