Jedina si moja sreca, moj osmijeh, moj otkucaj srca, ritam za zivot! sve si to ti! SJECANJE MI SNAGU DAJE SVE MI TVOJE NEDOSTAJE (pjesma) ... ali ipak sjecanja su sjecanja, ali ti vise nisi tu a tako mi trebas. Budim se s imenom tvojim na usnama, zelim te, trebam te, volim te.... Ne zelim da te druga ima, ne mogu to da podnesem...ona te ne zna kao ja, niti ce te kad znati! Ti pripadas meni ljubavi, samo meni.. zar ne? To si mi uvijek govorio, da ja imam tvoje srce, da vladam njime?? Da li je to i dalje istina? Molim te nemoj da me zaboravis, jer cu da uvenem , molim te dok god me volis bit ce nade za nas dvoje!!! Zato ne prestaj da me volis ljubavi, zeli me kao i ja tebe, voli me kao i ja tebe, trebaj me kao ja tebe i ljubavi ja i ti cemo vjecno biti zajedno! Ako odlucis da krenes dalje, ako se umoris od cekanja, nemoj da ti bude zao! Necu se naljutiti na tebe , nego na sebe! Ipak ti si moje sve, ti si sve ono sto mi je cinilo zivot boljim , a ako tebe izgubim nek sve izgubim jer bez tebe je sve nista! Ne zelim druge usne, ne zelim boljeg, ne zelim DRUGOG, shvati to molim te?Znam da nema vise ni smisla sta pricam, ali ovo je ocaj, ovo je bol, ovo je tuga, ovo je sve zbog toga sto nisam kraj tebe!! Druge zovem tvojim imenom, zamisljam da su ti, ali bez uspijeha! Onda idem pa placem satima, kako to samo boli ljubavi kad te ovoliko volim a nemam te! Mrzim ovaj osjecaj, osjecaj nesigurnosti, osjecaj ocajanja! Znam da nisam jedina osoba na ovom svijetu s ljubavnim bolom, ali ljubavi mnogi pate sto im ljubav nije uzvracena, ali mi patimo zbog drugih i zbog toga krivim i sebe i tebe sto patimo bez razloga. Ti trazis mene u drugima, ali znas da je to nemoguca misija jer ja sam ta koja se budi s tvojim imenom na usnama, ljubavi volim te svega mi na svijetu sto imam! Zato to jos samo jednom molim, molim te ne ubijaj ono vec ubijeno, moje srce i nasu ljubav!!!Volim te!"




Daleko smo ti i ja koliko ja tebe volim samo moja dusa zna.....Moje srce te bezkrajno voli i to me u dusi boli.....Sto sam se morala u tebe zaljubiti sto me zelja za tobom mora jutrom buditi????Sto mislim samo na tebe sto si mi samo ti u glavisto smo ovaj bol sebi ljubavi dali????Da si ti sada pored meneja bih te ljubilai oko tebe se svim srcem trudila........Kada se jutrom budim,,,,,,,,,a ti nisi pored menebole me sve srcane vene..........Neznam kako da prezivim ove dane ovo su sve teske ljubavne rane????Ja tebe beskrajno volim isamo zbog tebe ljubavi ja postojim......Neznam sta da radimsamo mislim na tebe,,,,,,a znam da sa tim unistavam sebe.......Kako bih te voljela sad poljubitii sav strah iz srca izgubiti..........Neznam ljubavi sta da ti vise kazemali samo znajda te ne lazem..........Nemoj me nikad ostaviti i voli samo mene,,,,,a ja cu zauvijek da volim samo tebe...

Ponekad se pitam dali sam ja ukleta, prokleta ili sta vec? Uvijek sam se pitala da li prave ljubavi postoje, kako opstaju, kako nastaju i gdje je granica? Koliko treba popustiti i oprostiti? Da si sada tu pitala bih te to ali nema te. Dovoljno si mi tuge donjeo da bih te trebala mrziti cjeli zivot, ali zasto ne mogu to, ZASTO? Zasto nemogu da volim nekog ko mene voli, ZASTO? Srce si mi slomio. Voljela sam te, i pouzdano znam da te nikada niko tako nece voljeti kao ja. I kada pogledam u proslost cekala sam skoro 3 godine uzalud, a ko mi je kriv? Ne, to ne moze vise tako. Trebalo mi je vremena ali sada je dosta, nemogu vise, ne moze srce vise da podnese to sto cinis sa njim, ubio si sve u meni. I ako znam da ce biti tesko bez tebe, ali sta mogu, ja te nemogu prisiliti da me volis. Zivot ponekada moze biti jako surov. Tako je bio i prema meni od dana kad sam te upoznala. Mislila sam da ce moj zivot biti lijep ali naprotiv postao je pakao. Zavoljela sam te poslije kratkog vremena i zeljela sam da mi ljubav bude uzvracena, ali zelja mi nije bila ispunjena. Bio si jedina svijetla tacka u mom tamnom zivotu koji me je lomio. Molila sam te, jesam, molila sam da me razumijes, da mi vjerujes da te volim, da me ne mucis, da sacuvas moju srecu, da mi das sansu da zivim uz tebe i za tebe. Ali...Ne, nisi mi dozvolio to.
Jako me boli, toliko me boli, da mi je svejedno za sve, da li cu umrijeti ili zivjeti. Znas, postoji jedan detalj u svim ovim godinama koje su medju nama, iza nas. Jedan detalj koji ti nisam rekla, ni sama ne znam zasto. Mozda zato sto nisi pitao, mozda zato sto sam smatrala ne potrebnim, ali eto koristim ovu priliku da kazem. Nije da nisam voljela prije tebe. Voljela sam ga svom snagom svog bica, voljela sam ga, ali ne kao tebe. Tebe volim onako kako nikada nikoga nisam i necu. Voljela sam te vise i jace nego njega ikada. Bila sam samo tvoja i cinilo mi se kao da ce trajati zauvjek. Voljela sam te, a znala sam da ne smijem. Ali, bilo bi lako kada bi birali ono sto nam mozak nalaze. Znala sam tada, iz dana u dan, sve dublje vjerovala, da ne treba tu da se zadrzavam, da ne treba da se predajem. Ali emocije su radile same za sebe, srce me je vodilo i nisam mogla da stanem, nisam mogla da prestanem i ako sam znala dan kada ce sve stati, znala sam dan, cas, minut kada cu opet ostati sama s tugom. Ali voljela sam te, jos te volim i uvijek cu. Voljela sam te toliko da i sada kada na to pomislim, osjecam strah jer vjerovala nisam da nekoga mogu voljeti toliko. Voljela sam te jace nego njega. Nikada nikoga i necu voljeti poslije tebe. Znao si nestajati, pa se pojavljivati nenadano, ni od kuda, pojavis se i podsjetis da sam ja zapravo tvoja. Sve je bilo opet tvoje, sva jutra, sve noci. Sanjala sam te nocima i to su bili najljepsi snovi koje sam imala u zivotu. Budila su me jutra u saznanjima da je to samo san bio i plakala bih opet i ponovo. Bio si ti tu, dovoljno jak i ziv u meni i jos uvek si toliko u meni da ne mogu da nastavim dalje. Boljelo je i ako sam mislila da sam naucila da zivim sa tim, boljelo je opet i ponovo, kidalo iz pocetka. Nikada neces zaista znati koliko sam te voljela. Nadam se da ces oprostiti mojoj smjelosti sto ti opet pisem o onome sto ti ne razumijes, da pokusam objasniti sebe i tebi i sebi. Ja ne zivim svoj zivot, ja ga patim. Srce mi je toliko osjetljivo na ljudske rijeci i to svakim danom sve teze podnosim. Drscem od pomisli da cu zivjeti dugo!Mozda cu se jednom vratiti po svoj zaboravljeni san i pokusati da odsanjam svoju srecu, ali se plasim da necu naci mir za dusu. Kad me povrijede, ti ili drugi, ja se zatvorim u svoju tihu skoljku, povlacim se u one dubine sebe koje su drugima nepoznate. Bolno sutim u svojoj patnji. Biti tvoja bilo je to najvaznije na svijetu za mene. Kad se prisjecam onih nasih vremena, ja sam samo bila rob tvoje ljubavi. Moja buducnost svejedno je! Ako je ima? Ne bez tebe je nema znam. Zalosno. Ne nalazim vise niti jedan razlog da se osmijehnem. Nikome. Nema te osobe za koju bi opet pokusala zivjeti kao sto sam zivjela za tebe.Moja staza nije nikada bila onakva kakvu sam je zeljela. Srce mi krvari. Ne mogu ovako kroz zvot.Samo sam zeljela da budes moj. Gledala sam ljude kako se vesele, a ja nisam mogla pa sam ih zbog toga mrzila. Sebe jos vise. Ponekad se probudim navece osluskujuci. To su one noci kad me bol savlada. Tijelo te trazi, ali ne nalazi. Jos dugo neces biti svjestan sta si imao. U rukama. Jedan si zivot unistio. Ti si imao samo jednu obavezu u zivotu, voljeti me. Ne sjecam se sta je sreca, ali ti mogu odlicno pisati o bolu. Ni veceras nema spavanja. Danas sam pokusala da se radujem, da cinim stvari koje su me nekada radovale. O, kako je to tesko! Shvatas li ti to? Ne, naravno da ne. Kako je zivot glup! Nista nisam naucila u ovom, osim da volim i zbog toga ispastam. Da mi je zauvijek zaspati! Ta me misao ne napusta nikako posljednjih dana, vec se spontano oblikuje u jednu strastvenu zelju u koju vjerujem i koju osjecam, i koja je sada zivlja od svake moje celije. Da se ispuni, da se ispuni, veceras cu se za to moliti! Malo nas je koji nosimo na ledjima ogroman teret, koji tovarimo na dusu vise nego sto se moze ponijeti. I mi osjetimo jedni druge, poput zivotinja koje nanjuse hranu ili skori odlazak, prepoznajemo se u ocima i nestajemo, svak u svome bolu.
Jedno zapamti, bice ti zao sto si me izgubio kada budes shvatio sta si izgubio ali nema, ljubavi moja, vise povratka. Do sada si znao i uvjek si me vracao ali toga vise nema. Kada budes shvatio bice kasno. A vidjecemo se, svjet je mali. Svakim danom bice ti sve jasnije da ja nisam vise ona stara. Ona stara je umrla kada je shvatila da je izdata od strane tvoga srca. I jedino sto zelim je da ti budes sretan, tebi to zelim zauvijek. Ovo vrijeme s tobom donijelo mi je isto sto i prethodnih godina, malo osmijeha i mnogo boli. Ako ne mogu na vrh, onda ti nisi ono sto sam ja vidjela u tebi. Necu vise biti teret. Ni tebi, ni sebi. Povlacim se. Ako me nadjes negdje usput, nemoj me opet povrijediti. Molim te. Da si me mogao gledati pravim ocima, u mojim prostranstvima otkrio bi svjetove i svjetove. Sada su ostali nedotaknuti, nisi u njih nikada ni krocio.Neces vise cuti za mene. Nikada niko nece tebe zamjeniti u mom srcu, nikada niko zapamti to.

Neka uvijek budes onoliko sretan koliko sam ja nesretna..