Sve je prazno bez tebe,bez tebe nemogu da disem, zaboravila sam da se smijem, to su sada neki cudni grcevi na licu, koji me bole, ali svi oko mene hoce da ih vide. Zar me ne vole? Zasto traze od mene da se ne brinem? Zar ne znaju da si mi ti sve? Znas li ti da si mi ti sve? Jesam li ti to ikada rekla? Ne znam. Samo znam da je tako tesko disati, gledati, buditi se, zaspati. Sve me boli. Mrzim svoje oci, jer te ne vide, mrzim svoje usne, jer ih ne ljubis! MA MRZIM SEBE AKO NISAM TVOJA!!! Nisam ja stvorena da zivim bez tebe. Ti si druga polovina mene...Mislila sam da sam jaka i da mogu sve. Mislila sam da me nista ne moze povrijediti. A onda iznenada, izgubila sam kontrolu nad svojim osjecajima, nad svojim zivotom. Molila sam da napustis moje snove, da napustis moj zivot. I izgubila nadu. U ljubav. Moje srce je vec postalo kameno. Ali sve si pokvario. Nenadano si mi usao pod kozu i natjerao me da ponovno mislim na tebe. Zasto ti je to trebalo? Ne zelim da se vratis ali, sve oko mene nema smisla bez tebe. S tobom je sve drugacije. Ponoc je vec odavno prosla. Sjedim u tami. Oko mene sve kameno i crno. Ima li ista smisla? Slaba sam, slomljena. Nemam vise osjecaja.Lisena sam svake emocije. Pred ocima samo slike prelijepih dana...Odsjaji proslosti. Od mene se odkida komadic po komadic I nestajem dok se stapam sa mrakom...Cekam te tuznih ociju, da se pojavis, makar na tren. Ali nema te...Zora svice i pozdravlja me: Dobro jutro, tugo - pomislih. Kisa ponovno pada, tmurni oblaci me prate u stopu. Sunca za mene vise nema...Sada zasluzujes samo moj prezir i moju mrznju. Ali nista od toga ne osjecam...Zasto?Mislila sam da ce biti lako, jer navikla sam na poraze. Gubila sam bitke i ratove ali sve sam brzo zaboravljala. Bili su mi potrebni samo sati. Ovu bitku ne mogu da prezelim. Iz dana u dan, kako prolazi vrijeme, sve vise vjerujem da ovo nije trebalo zavrsiti kako jeste. Tako iznenada. Zasto smo toliko rijeci presutili?Bio si drugaciji od svih. Poseban za mene. Budio si u meni sto niko prije nije mogao da dokuci. Nakon dugo vremena, stavio si osmjeh na moje lice i ja sam bila sretna. Privlacio si me svim svojim bicem. Bio si tu dovoljno da mi ne nedostajes, dovoljno da mi ne dosadis. Kako je glupo - ali nedostaje mi osmjeh, lice, lazi, i sve one male sitnice moje su bile tako lijepe. Otisao si. Pustila sam te, jer sam morala....Bila sam tu za tebe kada je bilo najpotrebnije. U bilo kojem trenutku si mogao racunati na mene, ja na tebe. Trudila sam se. Branim te pred ljudima kada govore ruzno o tebi, kako god znam. A ti to ne zasluzujes. Vjerovala sam u svaku laz, u svaku istinu. Kao i uvijek, oprastam, jer drugacije ne znam. Presla sam preko bolnih rijeci, neoprostivih postupaka koji su me jako boljeli. Presla sam, jer ne vidim poentu u tome da te proklinjem i da budem ljuta. Oprastam ti sve, mada u tebi vise ne vidim bice zbog kojeg vrijedi sve oprostiti. Oprastam ti, jer nikada nisam nikog ovako trebala....Nismo trazili mnogo. Mozda zbog toga se sve ovo i desilo. Vjerovali smo jedno drugom, i bilo je tako lako. Spokojno. Ali ti nisi bio nacisto sa sobom. Znao si da preko svega bi presla ali opet si sve to bacio u vodu. Rekao si da mrzis sto me vrijedjas. Rekao si da ne zelis da me vidis uplakanu. Rekao si da nisi sretan. Da tvoj zivot je vec odavno izgubio smisao i da ne zelis da i ja patim sa tobom. Rekao si da sam ja jedna od rijetkih osoba do koje ti je stalo....Pozeljala sam u tom trenu da me nema. Vjerovala sam da je to sve samo ruzan san i da cu se probuditi iz ovog kosmara. I jos uvijek vjerujem. Sve sto smo imali nije bila laz. Nisi me mogao lagati svaku sekundu koju sam provela sa tobom. Poznajem te bar toliko... Ne pruzaj mi nadu da ces se jednoga dana vratiti. Ja nemam snage za to. Jer svaki put kada si pored mene vidim tanku liniju svjetlosti - liniju nade. Sam tvoj pogled me obeshrabi svaki put. A nisam zasluzila da prolazim kroz isto ponovno. Ne mogu...Molim te...Kamo sada? Kud god krenem, sve nosi tvoj predznak. A to nije nimalo lako. Postoji hiljadu puteva, ali cini se da me svaki vodi tebi. Tesko je, ali poslije svega necu biti ista. Mozda cu druge i ljubiti, ali ovo srce vec odavno pripada tebi i zauvjek je tvoje. Samo Bog zna koliko me boli svaka suza prolivena za tobom, svaka rijec progovorena sa tobom. Boli me, i boljet ce zauvjek. Mozda nikada neces znati koliko sam noci provela u nadi da je ovo samo kusnja i da ces ponovno biti onaj stari. Da ces doci i reci da me trebas. Da ces shvatiti da smo jedno za drugo. Da ces obrisati suze sa mog lica i vratiti onaj osmijeh kako samo ti to znas.

Nadam se... I zauvjek cu...